Početci osnovnog školstva u Križevcima
Od 1779. postoji pučka škola u Križevcima. Tom su školom upravljali pavlini i franjevci. Problem je bio školskih prostor, pa se nastava održavala u gradskoj vijećnici i privatnim kućama. Bila je to četverorazredna škola, s time što je završni razred bio pripremni za gimnaziju i u njemu se učio latinski. Broj učenika nije bio velik, nije prelazio 50. To su učenici s užega gradskog područja.
Poznato je da je 1782. ravnatelj škole bio gradski sudac Josip Ferbarić. Godine 1787. iz Križevaca odlaze pavlini te su imenovani prvi učitelji svetovnjaci – Mato Rauš i Franjo Radičević, dok je supruga učitelja Rauša učenice poučavala ručnome radu.
Broj učenika postupno se povećava pa je 1794. gradsko poglavarstvo osiguralo posebnu učiteljicu i učionicu za djevojčice. Od 1797. škola nosi naziv Glavna gradska ili narodna škola.
Devetnaesto stoljeće
Djelovanje narodne škole ustaljuje se u Križevcima u 19. stoljeću. U spisima iz 1829. godine nailazi se na tragove glazbene učionice, a školske godine 1839./40. radila je opetovnica za djevojčice i dječake, pod imenom Viša početna učiona.
Godine 1855. sazidana je nova zgrada u Zakmardijevoj ulici i u njoj učionica, a 1856. podignuta je i školska knjižnica.
Zgrada nekadašnje pučke škole iz 1856., Zakmardijeva ulica 5
Pedesetih godina nastupa vrijeme Bachova apsolutizma, u kojem se učiteljstvo, pa i križevačko, bori za slobodu govorenja i pisanja materinskim jezikom. Križevački su učitelji tada Stjepan Hudec, Josip Lajer i Franjo Horvat.
Godine 1855., a zatim i 1858. razrađuje škola Naučnu osnovu i razredbu nauka za svoj rad, koju su odobrile više vlasti. Osnova je nastavnog rada poznati trivij: čitanje, pisanje i račun.
Od 1859. u školi je zaposlen i četvrti učitelj. Broj polaznika škole stalno je u porastu, tako da 1860. školu polazi 311, a opetovnicu 294 učenika.
Do 1863. djevojačka učiona je dvorazredna, tad postaje trorazredna, a 1966. četverorazredna.
Nakon ukidanja Bachova apolutizma, od 1861. hrvatski je službeni jezik u školi. Redovito se održavaju kotarske učiteljske skupštine na kojima se raspravlja o problemima u nastavi i o staleškim učiteljskim problemima.
Škola 1864. izdaje svoje prvo tiskano izvješće.
Godine 1873. škola je sudjelovala s učeničkim radovima na Svjetskoj izložbi u Beču, za što je dobila diplome. Uz novčanu pomoć gradskog poglavarstva na izložbi su bili učitelji Stjepan Hudec i Kvirin Vidačić.
Nakon novog Mažuranićeva školskog zakona, škola je 1875. dobila službeni naziv Obća pučka škola. U školi se predaju sljedeći predmeti: nauk vjere, materinski jezik, računstvo, zemljopis, povijest, fizika i prirodopis na temelju čitanke, krasopis, geometičko oblikoslovlje, pjevanje, gimnastika i praktičke upute u gospodarstvu, a za djevojčice kućanstvo i ručni rad.
Gradski školski odbor utemeljen je u Križevcima 4. svibnja 1876., i to šiti (županijski) i uži (općinski). Županijskim školskim nadzornikom Županije križevačke imenovan je Franjo Lugarić, učitelj iz Virja, a mjesnim školskim nadzornikom Josip Lajer.
Krajem srpnja 1875. održana je dvodnevna proslava 200. godišnjice škole. Učitelji su uresili školsku zgradu vijencima i zastavama, svirala je gradska glazba, a drugi je dan upriličen izlet učenika u obližnju šumu Župetnicu, gdje je učenicima priređena zabava od darova koje su poklonili građani.
Prva učiteljska županijska skupština održana je u kolovozu 1876. za učitelje križevačke i koprivničke podžupanije. Skupštine su se nastavile održavati i sljedećih godina, iz čega je vidljiva briga učiteljstva za usavršavanje i poboljšanje kvalitete nastavnog rada.
Od 1877. do 1890. upravu škole preuzima Kvirin Vidačić. U srpnju 1880. priređena je u školi izložba učeničkih radova koju je posjetio i Janko Jurković, savjetnik kr. zemaljske vlade iz Zagreba.
U Križevcima je krajem rujna 1884. organizirana županijska izložba, za koju je bilo potrebno mnogo truda i požrtvovnosti. Križevački učitelji pripadaju naprednim i agilnim prosvjetnim radnicima i zbog toga ih narod cijeni, a vlast pohvaljuje. U lipnju 1883. kr. zemaljska vlada pohvaljuje posebnim deretom ravnajućeg učitelja Kvirina Vidačića i učiteljice Josipu Heimerlicu i Mariju Kiseljakovu.
Razdoblje vladavine bana Khuena-Héderváryja opet je nepovoljno za hrvatsko školstvo. Njegov je novi školski zadon iz 1888. korak natrag u odnosu na Mažuranićev zakon.
Godine 1889. školu je pregledao zem. školski nadzornik. Tada Odjel za bogoštovlje i nastavu vlade u Zagrebu šalje gradskom poglavarstvu u Križevcima izvješće o neprimjerenom prostoru u kojem se odvija nastava.
Godine 1890. za novog je ravnatelja postavljen Maksimilijan Jurčić iz Zlatara.
Dvadeseto stoljeće
Početkom 20. stoljeća u Križevcima je aktualan problem školskoga prostora. Odlukom križevačkog gradskog poglavarstva počela je 25. srpnja 1900. gradnja nove školske zgrade koja je na upotrebu predana 1. rujna 1901. godine. Međutim, svečano otvaranje, poslije potpunog uređenja zgrade i okoline, upriličeno je 2. svibnja 1902. u nazočnosti tadašnjeg predstojnika za prosvjetu zemaljske vlade Armina Pavića.
Zgrada je za svoje vrijeme bila zaista moderno građena. Nacrt je radio profesor šumarske akademije iz Zagreba Vinko Hlavinka, a graditelj je bio Luigi Gagliardi. Ta jednokatna građevina smještena je na jednom od najljepših mjesta u gradu. Imala je deset velikih, četiri manje učionice, prostrane hodnike, mnogo svjetla, prostorije za kabinete, knjižnicu i upravu.
U istoj zgradi škola djeluje još i danas.
Nova zgrada više pučke škole
Uselivši se u novu zgradu, nastavnički zbor brinuo se sve više o ustroju nastavnog rada. Školske zbirke bile su dobro opremljene. U nastavi se dovoljno primjenjuje načelo zornosti. Na školskim hodnicima izvješene su slike raznih životinja i ptica (dar Društva za zaštitu životinja iz Zagreba), predaje se slöjd (ručni rad), uređena je radionica za dječake (učitelj Dragutin Renarić), organizirana je nastava crtanja i gimnastike. Školska knjižnica ima 1751 primjerak za nastavnike i 477 za učenike. Škola ima dobar namještaj, dok vrta više nema jer je pretvoren u gradilišta.
Prvu učeničku ekskurziju škola organizira 19. svibnja 1904. u Zagreb. Posjetili su arheološki i zoološki muzej, pivovaru, tvornicu papira i kazalište.
Križevačka škola radi cjelodnevno, tj. nastava se održava i prijepodne i poslijepodne pa je velik problem bila prehrana seoske djece koja preko podneva ostaju na suhoj hrani. Samo školske godine 1904./1905. radilo se jednokratno. Dobiva se dojam da je školska zgrada bila već tad zauzeta od jutra do mraka. Izmjenjuje se nastava niže i više pučke škole, šegrtske i stručne škole, a sve to pod vodstvom ravnatelja Jurčića. Maksimilijan Jurčić imenovan je 4. travnja 1909. za kr. županijskoga školskog nadzornika u Požegi.
Narodna osnovna škola 1906.
Poslije Jurčića na mjesto ravnatelja imenovan je Nikola Pavić – Hortenzije, učitelj zemaljske više djevojačke škole iz Zagreba. Taj pjesnik i domoljub vodi križevačke škole i djeluje u Križevcima do 1921., kad je kao nepoćudan za režim premješten u Klanjec. Međutim, Pavić voli ovaj kraj, vraća se u Križevce, gdje i umire 1. svibnja 1928.
Pavićevo rukovođenje osnovnom školom razdoblje je neposredno prije i za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Škola postaje sve više kulturno središte grada. Pavić organizira Društvo za potporu siromašne školske mladeži, pjeva djeci i svojoj zemlji te organizira koncerte i priredbe za građanstvo. Slave se povijesni datumi: godišnjica pogibije Zrinskoga i Frankopana, stogodišnjica rođenja Petra Preradovića. Pavić pjeva, dramatizira i priređuje programe za djecu i roditelje. Organiziraju se ekskurzije u Zagreb i na poljoprivredno dobro Božjakovinu s učenicima opetovnice, kuhinja za seosku i siromašnu djecu u vrijeme zimskih mjeseci, a propagira se i pčelarstvo. Škola odiše posebnim životom stalnog napretka.
U vrijeme rata, 1916., školska zgrada služi za oporavak vojske koja se vraća s ratišta, a nastava se održava u privatnim kućama. Učitelji odlaze u rat.
Nakon Prvog svjetskog rata osjeća se silan polet na svim područjima. Križevci dobivaju gimnaziju i učiteljsku školu, a ukida se viša pučka škola. Za tolike vrste škola ne postoji odgovarajući školski prostor i dolazi do neslaganja. Gimnazija dobiva novu zgradu 1924. (danas zgrada OŠ „Vladimir Nazor”) tako da su i niža osnovna škola i učiteljska i šegrtska škola imale u istoj zgradi dovoljno prostora.
Tridesetih godina dolazi vrijeme diktature. Guši se svaki nacionalni i slobodarski duh. Škola, poslije ukidanja učiteljske škole, postaje umjetnom tvorevinom daleko od naroda i suvremenih pedagoških strujanja. Verbalizam, ukočenost i antinacionalni duh obilježavaju rad i ove škole u godinama pred Drugi svjetski rat.
Dolazi godina 1941. i Drugi svjetski rat. Školska zgrada pretvorena je u kasarnu, a nastava se održava u tim teškim ratnim danima u privatnim i državnim kućama, u dvorištima i gradskim perivojima. U gradu kao da je život zastao.
Zgrada je osnovne škole poslije oslobođenja zemlje 1945. bila za nastavu potpuno neupotrebljiva. Inicijativom Narodnog odbora grada, uz pomoć križevačkih obrtnika, zgrada je popravljena i osposobljena za nastavu. Radilo se većinom dobrovoljno i užurbano te već 25. lipnja 1945. počinje redovita nastava. Kako je zgrada gimnazije bila još u lošijem stanju, u zgradi osnovne škole održavala se nastava Osnovne škole, Gimnazije, Učiteljske škole i Stručne škole.
Na zgradi je 1948. nadograđen drugi kat.
Na zgradi je 1948. nadograđen drugi kat.
Godine 1945. prelazi se na sedmogodišnje, a 1950. na osmogodišnje obvezno školovanje. Međutim, te promjene nisu došle toliko do izražaja u Križevcima jer sve do 1956. osnovna škola djeluje kao četverogodišnja, a viši razredi su početni razredi gimnazije. Jedino što se povećao broj učenika u nižim razredima gimnazije. Istina, bilo je izmjena u nastavnim planovima i programima, međutim, jedinstvene osnovne škole nema sve do najnovijih dana.
Kvalitativni skok u našemu osnovnom školstvu jest Nastavni plan i program iz 1954., prema kojemu je čitava osmogodišnja škola jedinstvena cjelina, a uvode se novi nastavni predmeti, zahtijeva se i drukčiji pristup obradi nastavnog gradiva i uvode se slobodne aktivnosti.
Školsku godinu 1956./1957. počinje osmogodišnja škola u Križevcima s osam razreda (22 odjeljenja), a nastala je spajanjem osnovne (četverogodišnje) škole i nižih razreda gimnazije. Usto postoji i šestogodišnja škola kao Vježbaonica učiteljske škole.
Iduće školske godine 1957./1958. zbog velikog priliva djece osniva se II. narodna osmogodišnja škola Križevci, u koju se uklapa i dosadašnja Vježbaonica.
U II. osnovnoj školi, koja je vježbaonica Učiteljske škole, upravitelj je Đuro Maretić. Posebno je značajan dodatni odgojno-obrazovni rad, a neke učeničke udruge, iako djeluju tek dvije godine, postižu dobre rezultate. To su prije svega tehničke grupe: aviomodelari i fotoamateri te novinarska družina koja izdaje učenički list Izvor, kao i Sportsko društvo „Vihor”.
Škola je 1969. dobila ime „Bratstvo i jedinstvo”, a godine 1991., pod ravnanjem Dragutin Oraka, nazvana je Osnovna škola Ljudevita Modeca, po križevačkom pedagogu i stručnom piscu.
Prema: Valentin Puževski, Našim Križevcima
Spomenica Obće pučke škole
križevačke
Opetovnica – tip škole uveden školskim zakonom iz 1874. koji se održao sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije; pohađali su je završeni učenici niže pučke škole nakon završenog četvrtog razreda, bila obvezna, a trajala je dvije godine, nastava se održavala dvaput tjedno po dva školska sata; trebala je spriječiti zaboravljanje stečenoga znanja u četiri godine školovanja u nižoj pučkoj školi.
Razredyenye vuchenikov Glavne narodne skole krisevechke iz 1819.
Rotunde, zgrada u parku Prater u kojoj je 1873. održana Svjetska izložba u Beču.
Kvirin Vidačić autor je djela Topografično-poviestne crte slob. kr. grada Križevaca (1866.).
R. Weisse: Portret Ljudevita Modeca, 1886. (HŠM Mp 3281)
Ljudevit Modec
(Križevci, 19. srpnja 1844. – Zagreb, 2. siječnja 1897.)
Ljudevit Modec rođen je 1844. u Križevcima, u obrtničkoj obitelji, gdje već od najranije dobi, pod utjecajem majke koja je bila vrlo obrazovana za ono vrijeme, pokazuje „smisao i talent za knjigu”.
Osnovnu školu završio je u Križevcima. Još kao dijete zavolio je učiteljski poziv te se nakon niže realke u Varaždinu, koju je završio s najboljim uspjehom, upisuje na učiteljsku školu u Pragu. Po završetku učiteljske škole vraća se u Hrvatsku.
Radio je kao učitelj u Zagrebu – na kaptolskoj osnovnoj školi, učiteljskoj školi, te na višoj djevojačkoj školi. Od 1874. do 1890. godine bio je ravnatelj učiteljske škole u Zagrebu, a od 1890. do 1893. u Petrinji.
Bio je jedan od osnivača Učiteljske zadruge (1865. godine) i Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (1871. godine). Dvadeset i dvije godine (1873. – 1895.) bio je urednik pedagoškog časopisa Napredak i napisao je za njega mnogo članaka pedagoškog, metodičkog i literarnog sadržaja. Napredak izlazi još i danas kao stručni pedagoški časopis, a izdaje ga Hrvatski pedagoško-književni zbor.
Napisao je više metodičkih djela za nastavu „prirodopisa, crtanja i geometrije”, priručnik za početnicu te dvije čitanke (za II. i III. razred). Suator je Pedagogijske enciklopedije i Hrvatsko-njemačkoga rječnika.
Bio je vrlo uspješan u svom učiteljskom radu. Svoje bogato znanje i iskustvo znao je prenijeti svojim učenicima koji su cijenili svog učitelja i rado ga se sjećali. Svoje oduševljenje učiteljskim pozivom prenosio je na mlade učitelje.
Modec je bio veliki učitelj i pedagog te se svojim radom i naprednim idejama isticao među hrvatskim učiteljima druge polovice 19. stoljeća. Cijeli je život posvetio učiteljskom pozivu, te svom pedagoškom, organizacijskom i literarnom radu, nastojeći tako stvoriti što bolje uvjete za razvoj hrvatskog školstva i kulture. Svojim je idejama također nastojao modernizirati nastavni rad i time unaprijediti osnovnu školu. Zalagao se za bolji društveni i materijalni položaj hrvatskih učitelja. Među učiteljima je razvijao duh patriotizma i otpor prema svemu što je tuđinsko.
Zbog svega što znamo o Ljudevitu Modecu, možemo biti ponosni što naša škola nosi ime jednog tako velikog i značajnog učitelja i pedagoga koji se rodio i dio života proveo u našem gradu.
Naslovnica knjige Izbor iz djela Ljudevita Modeca koju su priredile Martina Valec-Rebić i Danijela Zagorec (2024.).